Na predjelu zvanom Miholj krst nalazi se crkva Sv.Križa s grobljem i mnoštvom stećaka tj. nadgrobnih spomenika, a to je i poprište bitke iz 1806. odakle su Primorci (prema narodnoj predaji najistaknutiji su u borbi bili Pavline i Gunjine) potjerali crnogorsku vojsku prema uvali Budimi u Banićima gdje su se nalazili ruski brodovi admirala Senjavina.

Naime, u  smiraj Republike 1806. godine Francuzi su se na dubrovačkom području sukobili s Rusima i Crnogorcima. Francuzi su u Dubrovnik ušli 27. svibnja, a sukobi s Rusima i Crnogorcima vodili su se na prostorima oko Grada i južno prema Župi i Konavlima sve do 6. srpnja. U tom razdoblju prostor Primorja ostao je bez zaštite što je Crnogorcima ostavilo prostora za nemilosrdnu pljačku i teroriziranje lokalnog stanovništva.

O njihovoj agresivnosti u to vrijeme najbolje govori činjenica kako su svoje sudjelovanje u ratu na ruskoj strani uvjetovali dopuštenjem da pljačkaju bez ograničenja što su im Rusi dopustili te prema nekim izvorima čak i sami sudjelovali u pljački. U nepuna dva mjeseca više puta su prošli kroz sva primorska sela do Dola i Podgore. Tamo im se na brdu Miholj krst iz zahvalnosti što mu je Republika jednom spasila život suprotstavio i zaustavio ih Hadži-beg iz Hutova sa svojim ljudima i 200 Primoraca. Prema predaji poslužili su se i ratnom varkom, skupili su mnoštvo crvenih primorskih kapa te ih postavili na kamenje, smrijekove i somine tako da su Crnogorci povjerovali da je pred njima puno veća vojska nego što je stvarno bila. Ipak, prodrli su i dalje i to morskim putem barkama koje su ukrali u gruškoj luci. Tako je šteta počinjena i u Kobašu, Dolima, Stonu te čak i u Orebiću.

Francuzi su poslije protjerivanja Rusa izrazili žaljenje zbog pljačkanja koje su Crnogorci napravili te su naručili popis i procjenu nastale štete što je odmah i učinjeno. Taj popis pokazuje nam pravi razmjer crnogorske okrutnosti, ali i daje uvid u demografsku strukturu pojedinih sela budući da su navedena imena sviju ljudi koji su pretrpjeli štetu.

Većina sela u potpunosti je spaljena i opljačkana, što kuće, što blago (stoka). Oskrnavljena je i većina crkava, a bilo je i ljudskih žrtava; u Majkovima je ubijeno četvero, a u Slanome petero ljudi.