Povijest župe

Župa za naselja Smokovljani i Visočani ustanovljena je 1692. odvajanjem spomenutih sela od župe Ošlje. Matičnom crkvom je postala crkva svetih mučenika Vida, Modesta i Krescencije, stoga je i župa posvećena istim mučenicima (skraćeno: sv. Vidu).

U župi nalazimo vidljive ostatke srednjovjekovne nekropole, dok su danas u funkciji jedno groblje u Smokovljanima uz župnu crkvu iz 1902., te drugo u Visočanima, uz crkvu sv. Ivana, iz prve polovice 19. st.

Župna crkva sv. Vida se spominje 1671., ali zacijelo potječe iz 15. st. Podignuta je uz dvorac dubrovačke plemićke obitelji Sorgo. Kako je bila mala, doživjela je više pregradnji, proširenja i obnova. Posljednja obnova je učinjena 1999. g. Tada su zidovi crkve izvana fugirani, obnovljeno je krovište, zamijenjena elektroinstalacija, nanovo uređena unutrašnjost. Iste godine, na blagdan sv. Vida crkva je blagoslovljena, te je posvećen novi liturgijski oltar.

 Prema predaji mučeništvo svetog Vida zbilo se na početku Dioklecijanova progonstva negdje oko 304. ili 305. godine

Sveti Vid spada među one svece koje puk veoma štuje, ali i one o kojima malo povijesno zajamčeno znamo. Doduše, i oko njega se ovila legenda. Oko god. 600. u rimskoj pokrajini Lukaniji napisano je djelo ‘Passio S. Viti’ (Mučeništvo sv. Vida). Prema tome spisu Vid se kao sin bogate, ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na Jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina, morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom pobjeći u daleku Lukaniju, jer ga je njegov otac, po imenu Haylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba Dioklecijanova progonstva, pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u Rim. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja, bačen je u kotao vrelog ulja, no, iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje je, zajedno s Modestom i Krescencijom, podnio ponovo mučeništvo kao vrhovno svjedočanstvo vjere.