Smještena je u sjeverozapadnom dijelu naselja Grgurići. Tlocrtno je izduženi pravokutnik s užim pravokutnim svetištem na koje se s južne strane veže sakristija. Na zapadnoj je strani broda drveni kor na kojemu je donatorski natpis Tonka, sina Marka Gradića koji je crkvu posvetio Sv. Roku i Sv. Vračima (Kuzmi i Damjanu) kao zavjet protiv kuge, što je u Slanome i okolici harala oko 1527. g. U crkvi sv. Roka nalazi se oltarska pala koju je naslikao nizozemski slikar Marten de Vos krajem XVI. st. s ikonografskim prikazom zavjetnih svetaca. Na slici su naslikani, u izvanrednom pejzažu, Sv. Katarina, Sv. Roko i Sv. Kuzma i Damjan. Pored Sv. Roka je mali bijeli anđeo. Iznad, u oblacima, nalazi se Bogorodica s Kristom, okružena anđelima. Sa lijeve strane kleči jedan dubrovački vlastelin, za kojeg se tvrdi da je učeni dubrovački plemić Tonko Gradić.

Sveti Roko, rodio se 1295. u francuskom gradu Montpellieru kao plemićki sin, s madežom na prsima u obliku crvenog križa. Ostao je bez roditelja prije dvadesete godine, prodao sva svoja dobra, novac podijelio siromasima i kao siromašni hodočasnik uputio se u Rim. Čudotvorac, na putu je činio dobra djela i dvorio oboljele od kuge. U Piacenzi se i sam razbolio od kuge pa je prognan iz grada. Utočište je našao u šumi, hranio se biljem i pio vodu iz vrela, koje je poteklo u njegovom skrovištu. Jedini prijatelj bio mu je lovački pas koji mu je svaki dan donosio komad kruha i lizao mu rane. Kada je ozdravio, vratio se u zavičaj, ali su ga tamo zatvorili kao sumnjivca i špijuna. U zatvoru je proveo pet godina i tek je svećeniku koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio tko je. Preminuo je 16.kolovoza, te je to datum kada se slavi dan Sv. Roka.