Ohmučevići su bili među najstarijim izbjeglicama iz Hercegovine, koji su prebjegli u Dubrovnik u vrijeme turskog osvajanja, te su dobili zemlju u Slanome. Oni su se odmah posvetili pomorskoj trgovini, te je 1540. i 1540. [Dubrovačka] Republika unajmila njihove brodove za prijevoz žita iz Italije. Njihova kuća u Slanome bila je dvor u minijaturi, opskrbljen svim vrstama luksuza i elegancije. To je bila luka utočište, gdje je pružano gostoprimstvo svim pomorcima i putnicima koji bi svraćali u Slano za skloniti se od oluje ili od gusara. Tako je grčki princ Aleksije Komnen, budući ga je pobijedio gusar Karahodža, doplovio u Slano i popravio svoje brodove 1569., u doku Ivelje. Po svoj prilici, on se tu i nastanio i kasnije oženio u Iveljinoj obitelji. Sva djeca Ivelje su stupila u službu Španjolske, u kojoj su se svi uvelike istaknuli. Najpoznatiji od njih Petar Ivelja Ohmučević-Grgurić, koji je uzeo udjela u ekspediciji u Portugalu 1580., gdje je, kaže se, izgubljeno bilo četrdeset dubrovačkih brodova, a 1582. zapovijedao je nekolikim dubrovačkim brodovima u ekspediciji na Azorima pod vrhovnim zapovjedništvom markiza de Santa Cruz. Kasnije je organizirao jedno odjeljenje  protiv gusara Passareta, koji je, po svoj prilici, bio ubijen. Opremio je jednu flotu od dvanaest brodova, poznatu pod imenom 'Dvanaest Apostola', za službu Španjolske, s posadom od 3.200 Dubrovčana i Dalmatinaca, u vrijednosti od 190.000 dukata. Kako nije bilo drugih muških potomaka, admiral Petar prije svoje smrti zaručio je svoju malodobnu kćer Aureliju za Andriju, sina bliskoga rođaka Nikole Ohmućevića. Andrija je bio admiral napuljske armade i sudjelovao u mnogim pomorskim bitkama Španjolske. Njegovi sinovi također su se istaknuli u španjolskoj službi i dobili viteške naslove. Andrijin brat Petar bio je španjolski konzul u Dubrovniku 1623–31. Njegov je ogranak nestao u ruševinama potresa 1667. God. 1644. u Dubrovnik se iz Slanoga preselio Petar Damjanov Ohmućević,koji je u službu Dubrovačke Republike stupio 1644. godine kao učitelj aritmetike. Napisao je dva djela iz područja matematike, koja su ostala u rukopisu. Drugo djelo sadržavalo je i pomorsku problematiku koja je bila jako povezana s matematikom. Tu je izloženo jedno pravilo za izračunavanje volumena broda, zasnovano na idejama koje su kasnije dovele do otkrića infinitezimalnog računa. Njegov sin Antun-Damjan postao je 1682. članom bratovštine sv. Antuna (tzv. antunini). Taj ogranak Ohmućevića ugasio se početkom XIX. st.