Crkva sv. Jeronima u Slanomu

Nalazi se južno od naselja, na dominantnom mjestu s kojega se kontrolira čitav zaljev, morski kanal i okolne uzvisine, a od naselja ga dijeli put koji vodi od obale do Kneževa dvora. Dubrovačka Republika odmah nakon stjecanja Dubrovačkog primorja 1399. g. daje dozvolu bosanskim franjevcima da sagrade samostan zbog suzbijanja bogumilstva. Samostan je dala sagraditi dubrovačka plemićka obitelj Lisac, a crkvu sv. Jeronima, obitelj Gradić 1420. g., o čemu svjedoči kamena ploča s natpisom u heksa-metru koji je uzidan na pročelju crkve. On govori o donatorima crkve, obitelji Gradić, otac Junije i sinovi Matej i Marin. Arheološkim istraživanjima pronađeni su ostatci prve mnogo manje crkve od današnje. Njezina je izgradnja datirana u arhivskim izvorima kada Radonac Obradović zida crkvu i presvođuje crkveni brod sedrom, a Priblisav Bogetić dograđuje crkveni zvonik. Crkva je dovršena 1461. g.

Samostanski kompleks nepravilnog i razgranatog tlocrta, sastoji se od crkve, zvonika, sakristije i četiri samostanska krila kojima je nedavno prigrađeno još jedno krilo. S tri strane kompleks je okružen prostranim vrtom koji je stazama geometrijski podijeljen u lijehe. Jednobrodna crkva s pravokutnim svetištem presvođena je prelomljenim gotičkim svodom. Crkveni brod ukrašen je sa sedam oltara koje su donirale poznate pomorske slanske obitelji (Ohmučevići, Tasovčići i dr.). Korske klupe dao je sagraditi Pavao Gradi 1573. godine.

 Lapidarij u vrtu Franjevačkog samostana u Slanomu

Župa sv. Vlaha u Slanom ustanovljena je 1407. g. Tek što je Republika ušla u posjed Primorja (˝Terae novae˝), prioritet daje crkvenoj organizaciji te osniva ili obnavlja župe na novostečenom području.

Slano je povezano s putnim pravcima od Salone-Narone prema Epidauru i Draču, kao i prema unutrašnjosti, te morem prema otocima. Rimljani ga u drugom stoljeću prije Krista otimaju Ilirima i donose novu kulturu i vjeru. Kako se potom kršćanstvo širilo među Rimljanima, tako Evanđelje dolazi i u ove krajeve, gdje su vidljivi tragovi kršćanstva već iz 5. st. Nekropola, sarkofazi i neki natpisi svjedoče da je u Slanom u 5. st. postojala brojna kršćanska zajednica. Ispred današnjeg franjevačkog samostana leži još uvijek nedovoljno istražen lokalitet ostataka iz tog vremena.

Lokalitet franjevačkog samostana sv. Jeronima, ubiciran je na arheološkoj karti početkom XX. st. Tada su u vrtu zvanom “U đardinu” pronađena četiri ranokršćanska sarkofaga i dva groba. Jedan od četiriju sarkofaga epigrafi čki je datiran: Ep(ositio) et s(an)c(t)i ac venerandi Anastasi Pr(es)b(yteri) d(ie) V Id(us) Mart(ias) indict(ione) XV post C(on)s(ulatum) Severini v(iri) clarisimi).

Tekst spominje preminulog svećenika Anastazija koji je datiran 11. ožujka 462. g. po konzulu Severinu, pa se prema tome može zaključiti da pronađeni nalazi pripadaju ranokršćanskoj nekropoli iz V. st. Istraživanjima su otkriveni ostatci monumentalne rimske ville rusticae smještene uz more, te se može pretpostaviti kako se jedan dio njezina prostora koristio za skladište horea, odnosno ukrcaj i prekrcaj brodskog tereta koji se onda prevozio kopnom prema zaleđu. 

Tijekom obnove crkve i zvonika, nakon potresa 1979. g. istražene su gotičke, odnosno renesansnobarokne grobnice, koje su prezentirane u Lapidariju, u vrtu južno od samostana. Nadgrobne ploče s natpisima poznatih slanskih obitelji, bez sumnje su, njihovo rodoslovlje kao i natpis na sarkofagu svećenika Anastazija koji daju skladnu povijesnu sliku prostora u kontinuitetu trajanja od gotovo dva tisućljeća.