Graničnik, kameni monolit, obilježje na sjeverozapadnom dijelu teritorija nekadašnje Dubrovačke Republike, nalazi se uz rub ceste, s njene lijeve strane kad se iz pravca Neuma dolazi u Imoticu. Četverouglasti je to kameni stup sa proširenjem na njegovom donjem dijelu i fino klesanim plitkim piramidalnim završetkom. Na njegovoj južnoj strani (okrenutoj prema cesti) uklesan je čitak i dobro očuvan  natpis „CONFINE TURCO DI CLEC“ Postavljen je nakon Tursko-mletačko-austrijskog rata 1715. – 1718.g. kad je mirom u Požarevcu, između zaraćenih strana, precizirano da područje Dubrovačke Republike zadrži izravnu teritorijalnu vezu s Turskom. Na taj su način ostvarena nastojanja Republike da između Venecije i Dubrovnika zadrži turske enklave (Neum, Klek i Sutorinu) što je osiguravalo nesmetanu trgovinu sa zaleđem i turskim zemljama uopće. Graničnik, dakle, ima značajnu povijesnu, dokumentarnu i epigrafsku vrijednost i predstavlja potvrdu nastojanja Republike da osigura slobodne kopnene trgovačke putove, kao i granice svoje države.